1992. godine Senna ulazi u sezonu kao prvak svijeta, no te godine Senna nije imao šanse da obrani titulu zbog svojeg slabijeg bolida u odnosu na Williams. Te sezone Senna pobjeđuje u samo 3 utrke, jednom dolazi drugi te 3 puta treći, to mu je bilo dovoljno za 4. mjesto u konačnom poretku vozača. Jedna od najboljih utrka ikad vožena na ulicama Monte Carla bila je 1992. godine. To je bila najbolja moguća šansa za N. Mansella (prvaku te godine) da osvoji svoju prvu pobjedu u Monacu. Startao je prvi u nedjeljnoj utrci i imao je vodstvo sve do 71. kruga utrke, no tada on iznenada ulazi u box, na što njegova ekipa nije bila spremna te je time izgubio vodeću prednost u utrci. 7 krugova prije kraja utrke Mansell je imao 7 sekundi zaostatka za Sennom. Mansell nevjerojatnom brzinom dolazi na “nišan” Senninog bolida sa 3 kruga do kraja utrke. Sve je pokušavao da bi prošao Sennu, no Senna majstor kakav je bio i jedan od najboljih obrambenih vozača svih vremena nije dao prostora Mansellu da ga pretekne te je tako osvojio svoju 5 pobjedu u Monaku, dok Mansell nije nikada pobijedio na ulicama Monte Carla. Na velikoj nagradi Meksika Senna je doživio tešku nesreću te je morao uz pomoć doktora izaći iz bolida.
Zahvaljujući prijateljstvu sa Emersonom Fittipaldijem i potpori Marlbora, 20.prosinca 1992. Senna isprobava Penskeov automobil Formule CART na gradskoj stazi u Firebirdu u Arizoni. Ovaj Sennin test trebao je služiti i kao most budućeg povezivanja McLarena i Penskea, ali ujedno i kao prijetnja McLarenovom šefu Ronu Dennisu s kojim se Senna u tim trenucima poprilično nervozno dogovarao za sljedeću godinu.