Senna nakon 5 godina koje je proveo sa Mclaren-Hondom koja zadnje 2 sezone nije više bila toliki konkurent za naslov prvaka odlučio je napusiti momčad i zamjeniti ju sa Wiliamsom koji je ostao bez svog prvog vozača A.Prosta koji je 1993. godine bio prvak sa tim bolidom. Senna je potpisao ugovor sa Wiliamsom sa nadom da će ponovo se vratiti na staru slavu i po mogućnosti opet biti svjetski prvak. Prve dvije utrke nove sezone (1994.) Senna je startao sa prvog startnog mjesta, no prvu utrku u Brazilu on se okrenuo u predposljednjem zavoju staze te je morao odustati, dok drugu utrku u Japanu Sennu udario Ferrari te je ostao bez zadnjega kraja bolida te je isto morao odustati. Tako je došla velika nagrada Imole, utrka u kojoj Senni je trebala pobjeda da ostane u borbi sa vodećima u utrci za titulu prvaka. Taj cijeli vikend u Italiji bio je tragičan. U petak na treningu Rubens Barrichello je velikom brzinom odletio u ogradu. Nakon tog incidenta odmah je bio zaustavljen trening. Dan poslije na kvalifikacijama za nedjeljnu utrku stravičan vikend nastavila je smrt Roland Ratzenbergera koji je brzinom od 314,9 km/h odledio u ogradu i ostao na mjestu mrtav. Nakon tog incidenta Senna nije htio voziti nedjeljnu utrku za koju se opet kvalificirao prvi. No došlo je i to nedjeljno popodne i krenulo se u Veliku nagradu Imole. Senna je vodio cijelu utrku sve do 7. kruga utrke gdje s kamere koja je išla uživo sa Schumijevog Bennetona, vidjelo se da je Sennin bolid dvaput proklizao sa stražnje strane. To je za posljedicu imalo izlijetanje sa staze u zavoju Tamburello i udaranje u gumama nezaštićeni betonski zid. Telemetrija je pokazala da je sa staze izletio pri brzini od 310 km/h te da je do udara u zid usporio na 218 km/h, i to u manje od dvije sekunde. Nakon što je Sennin bolid stao, Ayrton je ostao nepokretan u svom bolidu. Iako je i sam bolid udario u betonski zid velikom brzinom, nije pretrpio veliku štetu koja je bila tipična za tadašnje sudare. Iako je radi malene štete sudar izgledao dobroćudno, postalo je očito da je Senna pretrpio ozljedu jer je ostao nepomičan u bolidu u neprirodnoj poziciji tijela, nagnut koso. U nekoliko narednih sekundi kaciga mu se pomakla prema drugoj strani i potakla nadu da je sve u redu. Nakon dužeg vremenskog perioda stigla je prva pomoć za razliku od vatrogasaca koji su stigli mnogo prije, no nisu htjeli riskirati dirajući Sennu i možda prouzrokovati teže ozljede (nisu znali da je već mrtav) prije kvalificiranog medicinskog osoblja. Slika iz helikoptera prenosila se diljem svijeta dok su liječnici pokušavali spasiti Ayrtona. Ostalo osoblje utrke otkrilo je mrlje od krvi pored mjesta na kojemu je Ayrton udario.
Profesor Sidney Watkins, poznati svjetski neurokirurg te sigurnosni i medicinski delegat, kao i vođa medicinskog tima Formule 1 na stazi, izveo je traheotomiju na Senni i poslije izjavio:
„Izgledao je beživotno. Podigao sam mu kapke i zahvaljujući zjenicama uvidio da je pretrpio ogromnu ozljedu mozga. Izvukli smo ga iz kokpita i položili na tlo. Nakon što smo to učinili, izdahnuo je i, iako nisam religiozan, osjetio sam da mu je duša otišla iz tijela u tome trenutku.”